Šest zvezdica Moračkih Planina od Bata za Panonce

23. jun 2026

Šest zvezdica Moračkih Planina od Bata za Panonce

Mali Žurim, Jablanovac, Bodiguz, Orlojevac, Mali i Veliki Stožac

Šest zvezdica Moračkih planina od Bata za Panonce!
Na poziv velikog crnogorskog planinara ekipa od 10 panonskih planinara uputila se u petak 19. juna ka Kapetanovom jezeru 40 km od Nikšića. Celodnevno putovanje i par tehničih problema nisu nas sprečili da dođemo do ovog prekrasnog kraja Crne Gore. Pravo iz kombija na čelu sa neponovljivim Bato Stevovic popeli smo se na Mali Žurim uživajući u pogledu na Maganik koji se ponosno prostire celom svojom dužinom naspram Žurima. Zalazak sunca iza Velikog Žurima poklopio se sa našim izlaskom na vrh Malog Žurima. Prekrasno raspoloženje naše vesele i nimalo umorne grupe, Bato nas dočekuje na vrhu praveći divne kadrove nasmejaniih i radosnih lica naših planinarki. Spustamo se niz strmi uspon pre mraka zadovoljni i ispunjeni, tu se nalazimo sa Andrejom koja nam je krenula u susret. Pakujemo se u kombi, čaka nas još nekih 15 minuta vožnje po prekrasnim brežuljcima do mesta za naš kamp na Kapetanovom jezeru. Naši Panonci za nekih desetak minuta podižu šatore, diveći se ovom prekrasnom mestu na kojem ćemo provesti naredna dva dana u udobnim šatorima. Bato nam priprema večeru za doček, poput slavnih kuhinjskih majstora servira nam crnogorski pršut, pečenje, pljevaljski sir, dobro ogladneli bacamo se na Batove đakonije, i đuskamo uz muziku koju nam je pripremio Zoki Zavišić i radujemo se ovom prekrasnom trenutku nakon prelepog uspona na Žurim. Druženje kao iz bajke, Bato dominira sa svojim doživljajima i beskrajnim pričama o lepotama Moračkih planina i njemu omiljenog Durmitora. Strast koju Bato ima prema planinama oseća se u svakoj njegovoj reči, uzdahu i pokretu. Pošto nas je sutradan očekivao naš veliki planinarski dan, odlazimo na spavanje pre ponoći, te da dobro odmorni dočekamo Batove, a i naše prijatelje iz Herceg Novog, porodicu Dragomira Samardžića jednu sjajnu planinarsku ekipu koju uz njega čine i supruga Vesna i njihova prekrasna ćerka Dunja, zatim Nikolu Batovog sina i našeg dragog prijatelja iz Nikšića Goran Tomic takođe velikog poznavaoca i ljubitelja crnogorskh vrhova. Tu je i Miloš Pešić iz Bijelog Polja. Srdačan susret, zagrljaji, pripreme za uspon nakon zajedničkog doručka. Ekipa od 17 članova na čelu sa Batom kreće ka Jablanovcu, Dragomir je ljubitelj jakog tempa, pa ide daleko ispred nas i javlja nam se sa vrha, za njim i Nikola, kome planinarenje odlično ide iako je od skoro u našem najmilijem sportu. Nakon Jablanovca 1867, idemo ka vrhu Bodiguz (1966 m) gledajući i diveći se lepotama koje krije Morača. Kanjon Mrtvice, sela Gornje Velje Duboko i Mrtvo Duboko, Tali, Lukanje čelo, Torna, Umovi, Stolovi, Zebalac... Komovi, Kučke Planine i Prokletije u celom masivu
O koliko lepote, koliko planina i vrhova pruža se isped nas. Uživamo, ne žurimo, duša se napaja lepotom, Bato i Goran presrećni jer vide koliko smo opijeni. Treći naš cilj je Orlojevac, moglo bi se reći najteži od 5 uspona, ali šta može biti teško u ovoj lepoti i u ovakvom društvu. Jak i malo duži uspon savladavamo uz par lepih kratkih pauza, diveći se pogledu na Manito i Kapetanovo jezero. Bato nam pokazuje i Podske vrhove u daljini i priča nam kako se sa Anom peo na ovaj možda najizazovniji vrh u Crnoj Gori. Još dva lepotana, Mali i Veliki Stožac, koje u laganom ritmu penjemo, uživajući u lepotama livada i prekrasnog cveća od kojih se najviše radujemo encijanu, najplavljem cvetu na svetu. Prekrasno, predivno, kakav osećaj stajati pored krsta na Malom Stožcu i diveći se svom prostranstvu koje se prostire ispod. Vrh za gospodare, vrh za vladare, dostojan svake noge koja stane na njega. Nastavak ka vrhu Veliki Stožac lagano svako po svom meraku, pa nakon kratke stanke i čašice razgovora nastavljamo ka Kapetanovom jezeru do koga nam je potrebno oko 90 tak minuta. Spuštamo se, družimo se, divimo se svemu oko sebe i radujemo se kupanju nakon prelepog dana na planini. Sunce je sve jače, kako silazimo, pomalo sad već osećamo umor, ali nimalo nam ne smeta. Uz razgovor polako dolazimo do makadamsog puta i katuna, a potom i do jezera koje je delovalo mnogo življe neto ujutru kada smo krenuli. Više grupa izletnika pojavilo se po obali, a mi idemo ka našem kampu gde nas čeka roštilj u Nikolinoj izvedbi i druženje i kupanje u Kapetanovom jezeru. Prekrasni trenuci, šale se nižu kao na traci, Nikola demonstrira pravo kuvarsko umeće u spremanju mesa, uz hladno pivo i konstantni smeh ovaj prekrasni i nezaboravni dan se polako završava. Pratimo naše prijatelje, pa se i mi polako povlačimo u šatore jer nas je u nedelju očekivao povratak kući. Naravno nakon lepe šetnje uz jezero i obilnog i preukusnog doručka u Kapetanovom konaku kod Bulatovića. Put za Nikšić sada nam lakše pada, susret sa mojom mamom i poslastice omijene u Fontana poslastičarnici za kraj našeg Kapetanovog sna.
Šta reći na kraju, osim jedne velike blagodarnosti i zahvalnosti našoj braći po planinama i našim predivnim domaćinima koji su nam priredili toliko lepote, radosti, ljubavi i pažnje, da smo svi želeli da ostanemo još koji dan. Velika nam je čast i privilegija što nam je planinar Batovog kalibra, duše veće od Durmitora, zajedno sa Nikolom posvetio svaki svoj trenutak tokom proteklog vikenda. Hvala ti Bato brate do neba, nikada nećemo zaboraviti kako smo se družili na našem kamenu. Hvala veliko i našem Goranu, na susretu i bratskim zagrljajima i druženju, hvala predivnoj porodici Samardžić iz Herceg Novog, hvala Milošu, hvala domaćinima na Kapetanovom jezeru, Pižuricama, Bulatovićima i Minićima i hvala mojoj Nadi Baćović na prekrasnim trenucima u "Fontani". Na kraju hvala našim Panoncima Ivani M, Danijeli, Ivani V, Stefanu, Marini, Jeleni i Zokiju Zavišiću, našoj Andreji i Robiju našim dopisnim članovima na svemu što ste pokazali tokom prethodna tri dana i tri godine. Ponosan sam i mnogo srećan što sam vaš deo i što smo prava planinarska porodica.

Destinacija: Moračke planine, Crna Gora

Autor: Krsto Baćović

← Svi izveštaji